Daruvar

Atrakcije

Dvorac Janković

Krucijalni moment u razvitku grada predstavlja dolazak obitelji Antuna Jankovića na ove prostore. Godine 1745. Antun Janković je od Kraljevske komore kupio sjeverni dio Sirača, što je uključivalo i Podborje. Kraljica Marija Terezija, 28. veljače 1765. godine, poklonila je Antunu Jankoviću pridjevak „de Daruvar“ (daruvarski). Na mađarskom daru znači ždral, a var znači grad, koji je ujedno bio i simbol na grbu obitelji Janković. Danas je ždral simbol grada Daruvara, a njegova poza predstavlja stalnu budnost na straži.

Antun Janković gradi od 1771. do 1777. godine barokni dvorac oko kojeg je već tada postojalo nekoliko kuća te je ime dvorca dalo ime naselju, a nestaje ime Podborje. Njemački istraživač i putopisac Taube dvorac Jankovića ubraja među najljepše građevine u kraljevini. Dvorac je građen je u obliku slova U, stoga sadrži tri krila koja ograđuju dvorište koje je okrenuto prema sjeveru. U prizemlju i na prvom katu nalazi se 60 soba.

Centralno mjesto u središnjem krilu zauzima glavni salon koji je koncertna dvorana. Danas, koncertna dvorana ima istu svrhu, možete uživati u koncertima klasične glazbe koje organizira lokalna glazbena škola „Bruno Bjelinski“.

Dvorski perivoj

Dvorski je perivoj nastajao istovremeno s gradnjom dvorca, po nacrtima bečkih arhitekata, a bio je dovršen 1780. godine. U vrijeme Jankovića park se prostirao na 14 hektara površine. Perivoj nosi obilježja baroknog i pejzažnog stila. Neka stabla tada posuđena u perivoju još uvijek su živa. Takav je i Ginko biloba koji se nalazi ispred dvorca. Muško je stablo najveći i najstariji primjerak te vrste u Hrvatskoj, a drugi u Europi (najstarije drvo se nalazi u Londonu), s opsegom debla od oko sedam metara pa je i zaštićen kao pojedinačno stablo. Od 1974. godine Ginkgo biloba je zaštićen. Dvorski perivoj je zaštićen u sklopu urbanističke cjeline Daruvar i kao nepokretni spomenik kulture zajedno s dvorcem.

Daruvar

Domovinski rat

Domovinski rat u području Daruvara započeo je 19. srpnja 1991. god. kada je u Purnici, općina Sirač iz zasjede izvršen oružani napad na specijalnu policiju i sljedećeg dana ubojstvom troje policajaca u neposrednoj blizini parka grofa Jankovića. Narečena zasjeda i ubojstvo policajaca u središtu grada Daruvara, isplanirana je u policijskoj stanici Daruvar od strane milicajaca pravoslavne vjeroispovjedi. Generalno, do sveopćeg srbočetničkog napada došlo je noću 18/19. kolovoza 1991. god. kada su pobunjeni milicajci srpske nacionalnosti, napustili policijsku postaju te zajedno sa odmetnutim srbočetnicima iz pješačkog i minobacačkog oružja napali uži dio grada oko autobusnog, željezničkog kolodvora i gradske tržnice u namjeri da zauzmu policijsku stanicu te tom prilikom zarobljavaju četvoricu policajaca koje odvode na okupirano područje u mjesto Bijela. Isti ti milicajci, od kojih su se najviše isticali rukovodioci Ljubo Banjeglav, Nenad Bursač i Krsta Žarković, prije narečenih oružanih prepada, zajedno u suradnji sa JNA iz vojarne Polom, naoružavali su srpska sela vojnim naoružanjem, kao što su vojarnu popunjavali u ljudstvu sa domaćim četnicima.

20. kolovoza su srpski agresori izvršili minobacački napad na grad. Mjesni Česi, najbrojnija manjina u Daruvaru, dali su se u obranu grada, tako da su u početnoj fazi Domovinskog rata, Česi činili 30% dragovoljaca gradske obrane. U isto vrijeme, večina daruvarskih Srba se odmetnula u šume, pridruživši se odmetnicima i JNA u napadu na grad Daruvar, a dok su preostali srbi u gradu ostali u svojstvu jataka, špijuna, snajperista i petokolonaša. Četnički vojvoda, bivši direktor daruvarske pivovare Lončar, početkom 9.mj.1991. god. poručuje putem rdija Daruvara, kojeg su imali instaliranog u mjestu Bijela, da branitelji grada Daruvara "dobrovoljno" predaju oružje ili će u protivnom ujahati na bijelom konju u centar grada, gdje će na ražnju peći dvije najdeblje ustaše a po svima ostalima igrati užičko kolo. Tako je ostala i poznata izjava Čakmaka iz Donjeg Daruvara koji je rekao da Hrvate treba zakopati u zemlju do ramena i tanjuračama preči preko glava a od Čeha napraviti robove koji će za njih besplatno raditi. Trećeg dana četničkih napada na grad Daruvar su pristigli policajci iz Đurđevca i Koprivnice s ratnim zapovijednikom Damirom Barbarićem. Za konstatirati je da su prve i najžešće četničke napade na grad Daruvar odbili mladi policijski djelatnici za koje su Srbi milicajci a i pojedini stariji Hrvati milicajci znali posprdo reći "Tuđmanovci", a za koje smo u očima bili ustaše koje rade na razijedinjenju bratstva i jedinstva unutar policijske stanice i grada.

Početkom 9.mj.1991.god. u dvorištu policijske postaje Daruvar, oformljen je prvi vod ZNG-a od pričuvnog sastava policije koji se nakon pada vojarne "Polom" popunjavao sa civilima iz okolnih hrvatskih i čeških sela i u konačnici prerastao u pukovniju. Tijekom rata na grad Daruvar palo je na stotine granata, izvršena mnogobrojna avionska raketiranja i bacanja bombi "krmača", te u više navrata iz aviona na prirubna mjesta grada, bačena "bijela paučina" za koju se i danas nadležna tijela nisu izjasnila o kakvom se to kemijskom otrovu radi. Oslobođenjem istočnih djelova grada Daruvara, krajem 12.mj.1991.god od srbočetničkih formacija, uiveliko se normalizirao život u gradu, od čega je najbitnje bilo puštanje vodozahvata u pogon, a koji se do tada nalazio na okupiranom području. Sve do vojnoredarstvene akcije "Bljesak" od strane četnika u više navrata bilo je ubacivanja na oslobođena područja a od kojih je najgnjusniji upad u mjesto Vukovje i odvođenje civila u Batinsku rijeku gdje je nad istima izvršeno mučenje i hladna egzekucija, prilikom čega je troje uspijelo preživiti. I taj slučaj a usprkos svjedocima i podnesenom kaznenom prijavom 1994.god. nije rješen od stran Državnog odvijetništva, kao što nisu procesuirane i kaznene prijave za oružane pobunu i agresiju, te ratnog zločina počinjenog nad policajcima, hrvatskim vojnicima i civilima sa područja bivše opć. Daruvar, koje su sačinjene i dostavljene Odvjetništvu 1992.god., a sve pod izlikom oprosta ili amnestije ili abolicije.

Gospodarstvo

Kada su Nijemci u 18. stoljeću i Česi u 19. doselili u daruvarske krajeve, počeo je gospodarski procvat. U novijoj povijesti, 1998. godine u Daruvaru je bilo registrirano 116 tvrtki, od toga 12 velikih i srednjih. Tomu treba pridodati i još oko 180 obrtnika. Svoje gospodarske resurse Daruvar želi usmjeriti na revitalizaciju poljoprivrede i prehrambene industrije u obiteljskim gospodarstvima, te stvaranje uvjeta za jačanje kontinentalnog turizma za koji postoji snažna osnova (izvori tople vode, športski tereni, šetališta, parkovi, hipodrom).

Gospodarstvo u gradu Daruvaru čini 121 tvrtka, od toga 1 velika, 8 srednjih i 112 malih, te 228 obrtničkih radnji. Od obrtnika možete naći 43 (19%) proizvodnih obrta (zidari, soboslikari, limari, krojači, klesari, vinari, pekari i dr.); 70 (31%) uslužnih obrta (vulkanizeri, zlatari, urari, dimnjačari, elektromehaničari i dr.); 17 (7%) obrta koji pružaju intelektualne usluge, 55 (24%) trgovaca, 22 (10%) ugostitelja i 21 (9%) prijevoznika. Ukupno zaposlenih u gospodarstvu je cca 2300, od toga oko 850 žena.

Daruvar

Kasniji razvoj 

Daruvarsko područje je izuzetno bogato srednjovjekovnim spomenicima kulture. Dobra Kuća, Stupčanica, Kristalovac, Vojk-Kerestur, Sv.Duh, Pavlovina, Petrovina, Bagenovac, Sirač i Željnak su samo neki od dvoraca hrvatskog plemstva. O bogatom crkveno-kulturnom životu pored franjevačkog samostana u Podborju svjedoče samostani kao sto su benediktinski Sv. Margarete, pavlinski Sv. Ane i augustinski Sv. Tri Kralja u mjestima Bijela, Vrijeska i Sređani kao i egzistencija 22 srednjovjekovne župe. Provale i osvajanja Turaka sredinom 16. st. prekidaju razvoj područja. Franjevački samostan Sv. kralja Ladislava u Podborju je u to doba bio pretvoren je u tursku pograničnu tvrđavu. Nnaseljavaju se Vlasi kao čuvari Turskog carstva pred Habsburškom monarhijom, (Vojna krajina i Banska Hrvatska), zapadno odavde. Prostor trgovišta Toplica s crkvom Blažene Djevice Marije pored geotermalnih vrela, za vrijeme Turaka je bio poznat kao Ilidža.

Nakon izgona Turaka u 1699. područje pada pod upravu bečke dvorske komore do 1745., kada vlastelinstva Podborje, Sirač i Pakrac kupuje grof pl. Antun Janković.

Janković mijenja hrvatsko ime naselja Podborje u Daruvar sa značenjem Ždralov grad na mađarskom jeziku ili preciznije Ždralov dvorac prema prelijepom dvorcu koji je grof započeo graditi u 1771..
Hrvatsko narodno ime Podborje ostaje u upotrebi sve do sredine 20. stoljeća kao dodatak uz imena susjednih naselja kao Batinjani Podborski, Vrbovac Podborski, Doljani Podborski, Podborski Kravjak.

Gospodarski i kulturni razvoj 

Julijev park kraj Daruvarskih toplica

S ciljem gospodarskog razvoja dinastija Jankovića naseljava svoje posjede poljoprivrednicima i obrtnicima iz ostatka Hrvatske, iz Češke, Slovačke, Njemačke i Mađarske tako je prostor, rijetko naseljen od ratova s Turcima ponovno napučeni. Doseljenicima s iskustvom u poljodjelstvu, obrtu i trgovini je obećana zemlja za kultivaciju te materija za izgradnju kuća. Izgradnjom prvih gradskih kupki u (1772.) Jankovići su zacrtali jednu od osnovnih funkcija grada Daruvara danas a to je -- termalnog lječilišta. Kasniji grof Julije Janković, (1820 - 1904.), mecena je Ilirskog preporoda te mnogih hrvatskih ustanova nastalih za i nakon vremena Bachovog apsolutizma i kasnije. Potpomogao je gradnju HAZU, (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) Narodnog muzeja, spomenika banu Jelačiću, osnivač je mnogih humanitarnih i prosvjetnih zaklada, osobito u Požeškoj županiji gdje je djelovao na promicanju školstva i narodnog zdravlja.

Odlaskom iz Daruvara 1879. grofovska porodica Janković prodaje posjede te napušta ove krajeve. Godine 1756. sagrađena pravoslavna crkva koja nosi naziv Parohijska Crkva Sv. Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora. Njihovom graditeljskom dijelu pripada župna crkva Presvetog Trojstva iz 1764., Antunova kupka, (1772.), dvorac Janković (1777.), Ivanova kupka (1812.), Škola sestara milosrdnica (1870.). Od gospodarskih objekata u vrijeme između sredine 19. st. i svršetka Prvog svjetskog rata, pošto je glavna gospodarska grana bilo šumarstvo, postojala postojala je pilana. Isto tako tu je bila suknara te i dabas postojeća pivovara od 1840. Brže od industrije razvijali su se trgovina i ugostiteljstvo pošto su bili povezani za lječilišta. Kotar Daruvar je 1912. imao je 63 trgovaca, 412 obrtnika, 68 "sitničara," 41 gostioničara i 92 krčmara. Izgradnja pruge Banova Jaruga - Daruvar - Barč otvorena uz samu nazočnost samog cara, (Franje Josipa I.) u 1897. doprinijela je gradskom razvoju tako da se uskoro izgradeni novi objekti: Restaurant Terasa, Švicarska vila, Vila Arcadia i Centralna Blatna Kupka koja sa svojom velikom kupolom postaje jedan od simbola Daruvara.

Daruvar

Povijest

Antičko doba

Urbana povijest Daruvara seže dvije tisuće godina u prošlost kako potvrđuje rimski upravni status ovdašnjeg naselja starosjedilačkog naroda Jasa, smještenog pored ljekovitih geotermalnih izvora na prostoru Daruvarske kotline. Nalazi kamenih sjekira iz Mlađeg kamenog doba potvrđuju da je kotlina bila nastanjena i ranije.

Narod Jasa (lat. Iassi; gr. Iassioi) u značenju Topličani" ili "Iscjelitelji" potpali su pod rimsku vlast u I. st. pr. Kr. nakon sloma Batonovog ustanka. Postoji mogućnost da su bili saveznici Rima te da su kao nagradu dobili svoju plemensku samoupravu pod imenom Res Publica Iasorum. U izvorima je sačuvano i jaško mjesno ime naselja kao Aquae Balissae ("Vrlo jaka sveta vrela"). Razvitak naselja i naseljavanje rimskih građana uvjetovalo je da car Hadrijan 124. godine naselju dodijeljuje prestižni status municipija, (Municipium Iasorum), čiji se teritorij radiusa cca. 50 km prostirao između obala rijeka Save na jugu te Drave na sjeveru. Gospodarski razvoj uvjetovalo je i termalno lječilište s tradicionalnim liječenjem ženskih bolesti i steriliteta, te povoljan prometni položaj na rimskim cestama Siscija - Mursa, Salona - Akvinkum i Sirmij - Petovij.

Prema sačuvanim natpisima, poznate Jaške "Iscjeliteljske Terme", (Thermae Iasorum ) u provinciji Gornjoj Panoniji mogle su biti posjecene od careva Hadrijana, Marka Aurelija, Komoda, Septimija Severa, Konstantina I. Velikog. Nalazi ukazuju da je u 'Aquae Balissae' postojao forum ukrašen carskim konjaničkim brončanim kipovima i statuama, Jupiter]]ov hram, termalni kompleks s Silvanovim hramom. Moguće je da s eovdjej nalazio i manji amfiteatar [amfiteatar]]. Najpoznatiji arheološki nalazi iz Daruvara su zvonoliki mrežasti diatretni pehar, danas izložen u Kunsthistorisches Museum u Beču i fragmenti (kopito, dio trbuha i repa) brončane konjaničke statute cara Gordijana III nadprirodne veličine.

Srednji vijek 

 

Crtež srednjovjekovnog dvorca ”Dobra kuća“ na području Daruvara

Nakon pomicanja uzrokovanih velikom seoboama naroda (4.-7. stoljeće.) od 11. je stoljeća ovo područje pripadalo srednjovjekovnoj Zagrebačkoj biskupiji i Križevačkoj županiji. U Daruvarskoj kotlini, na brežuljku Stari Slavik iznad geotermalnih izvora plemići Nelipići od Dobre Kuće podižu svoju utvrdu Kamengrad (Kuwar). Položaj, promet, plodno tlo, ugodna klima kao i već tisućljeće ranije tada poznati ljekoviti izvori omogućili su na prostoru kotline razvoj četiri srednjevjekovna trgovišta -- Toplice, Četvrtkovac, Dimičkovine i Podborje s franjevačkim samostanom Svetog Kralja Ladislava. Tradicionalno liječenje toplom vodom nastavljeno je i u srednjem vijeku. Tri crkve Blažene Djevice Marije ukazuju da se topla voda naročito cijenila kao i u prapovijesti i rimskom dobu u tretmanu izlječenje ženske neplodnosti.

Kasniji razvoj

Daruvarsko područje je izuzetno bogato srednjovjekovnim spomenicima kulture. Dobra Kuća, Stupčanica, Kristalovac, Vojk-Kerestur, Sv.Duh, Pavlovina, Petrovina, Bagenovac, Sirač i Željnak su samo neki od dvoraca hrvatskog plemstva. O bogatom crkveno-kulturnom životu pored franjevačkog samostana u Podborju svjedoče samostani kao sto su benediktinski Sv. Margarete, pavlinski Sv. Ane i augustinski Sv. Tri Kralja u mjestima Bijela, Vrijeska i Sređani kao i egzistencija 22 srednjovjekovne župe. Provale i osvajanja Turaka sredinom 16. st. prekidaju razvoj područja. Franjevački samostan Sv. kralja Ladislava u Podborju je u to doba bio pretvoren je u tursku pograničnu tvrđavu. Nnaseljavaju se Vlasi kao čuvari Turskog carstva pred Habsburškom monarhijom, (Vojna krajina i Banska Hrvatska), zapadno odavde. Prostor trgovišta Toplica s crkvom Blažene Djevice Marije pored geotermalnih vrela, za vrijeme Turaka je bio poznat kao Ilidža.

Nakon izgona Turaka u 1699. područje pada pod upravu bečke dvorske komore do 1745., kada vlastelinstva Podborje, Sirač i Pakrac kupuje grof pl. Antun Janković.

Janković mijenja hrvatsko ime naselja Podborje u Daruvar sa značenjem Ždralov grad na mađarskom jeziku ili preciznije Ždralov dvorac prema prelijepom dvorcu koji je grof započeo graditi u 1771..

Hrvatsko narodno ime Podborje ostaje u upotrebi sve do sredine 20. stoljeća kao dodatak uz imena susjednih naselja kao Batinjani Podborski, Vrbovac Podborski, Doljani Podborski, Podborski Kravjak.

Gospodarski i kulturni razvoj

Julijev park kraj Daruvarskih toplica

S ciljem gospodarskog razvoja dinastija Jankovića naseljava svoje posjede poljoprivrednicima i obrtnicima iz ostatka Hrvatske, iz Češke, Slovačke, Njemačke i Mađarske tako je prostor, rijetko naseljen od ratova s Turcima ponovno napučeni. Doseljenicima s iskustvom u poljodjelstvu, obrtu i trgovini je obećana zemlja za kultivaciju te materija za izgradnju kuća. Izgradnjom prvih gradskih kupki u (1772.) Jankovići su zacrtali jednu od osnovnih funkcija grada Daruvara danas a to je -- termalnog lječilišta. Kasniji grof Julije Janković, (1820 - 1904.), mecena je Ilirskog preporoda te mnogih hrvatskih ustanova nastalih za i nakon vremena Bachovog apsolutizma i kasnije. Potpomogao je gradnju HAZU, (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) Narodnog muzeja, spomenika banu Jelačiću, osnivač je mnogih humanitarnih i prosvjetnih zaklada, osobito u Požeškoj županiji gdje je djelovao na promicanju školstva i narodnog zdravlja.

Odlaskom iz Daruvara 1879. grofovska porodica Janković prodaje posjede te napušta ove krajeve. Godine 1756. sagrađena pravoslavna crkva koja nosi naziv Parohijska Crkva Sv. Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora. Njihovom graditeljskom dijelu pripada župna crkva Presvetog Trojstva iz 1764., Antunova kupka, (1772.), dvorac Janković (1777.), Ivanova kupka (1812.), Škola sestara milosrdnica (1870.). Od gospodarskih objekata u vrijeme između sredine 19. st. i svršetka Prvog svjetskog rata, pošto je glavna gospodarska grana bilo šumarstvo, postojala postojala je pilana. Isto tako tu je bila suknara te i dabas postojeća pivovara od 1840. Brže od industrije razvijali su se trgovina i ugostiteljstvo pošto su bili povezani za lječilišta. Kotar Daruvar je 1912. imao je 63 trgovaca, 412 obrtnika, 68 "sitničara," 41 gostioničara i 92 krčmara. Izgradnja pruge Banova Jaruga - Daruvar - Barč otvorena uz samu nazočnost samog cara, (Franje Josipa I.) u 1897. doprinijela je gradskom razvoju tako da se uskoro izgradeni novi objekti: Restaurant Terasa, Švicarska vila, Vila Arcadia i Centralna Blatna Kupka koja sa svojom velikom kupolom postaje jedan od simbola Daruvara.

Domovinski rat

Domovinski rat u području Daruvara započeo je 19. srpnja 1991. god. kada je u Purnici, općina Sirač iz zasjede izvršen oružani napad na specijalnu policiju i sljedećeg dana ubojstvom troje policajaca u neposrednoj blizini parka grofa Jankovića. Narečena zasjeda i ubojstvo policajaca u središtu grada Daruvara, isplanirana je u policijskoj stanici Daruvar od strane milicajaca pravoslavne vjeroispovjedi. Generalno, do sveopćeg srbočetničkog napada došlo je noću 18/19. kolovoza 1991. god. kada su pobunjeni milicajci srpske nacionalnosti, napustili policijsku postaju te zajedno sa odmetnutim srbočetnicima iz pješačkog i minobacačkog oružja napali uži dio grada oko autobusnog, željezničkog kolodvora i gradske tržnice u namjeri da zauzmu policijsku stanicu te tom prilikom zarobljavaju četvoricu policajaca koje odvode na okupirano područje u mjesto Bijela. Isti ti milicajci, od kojih su se najviše isticali rukovodioci Ljubo Banjeglav, Nenad Bursač i Krsta Žarković, prije narečenih oružanih prepada, zajedno u suradnji sa JNA iz vojarne Polom, naoružavali su srpska sela vojnim naoružanjem, kao što su vojarnu popunjavali u ljudstvu sa domaćim četnicima.

20. kolovoza su srpski agresori izvršili minobacački napad na grad. Mjesni Česi, najbrojnija manjina u Daruvaru, dali su se u obranu grada, tako da su u početnoj fazi Domovinskog rata, Česi činili 30% dragovoljaca gradske obrane. U isto vrijeme, večina daruvarskih Srba se odmetnula u šume, pridruživši se odmetnicima i JNA u napadu na grad Daruvar, a dok su preostali srbi u gradu ostali u svojstvu jataka, špijuna, snajperista i petokolonaša. Četnički vojvoda, bivši direktor daruvarske pivovare Lončar, početkom 9.mj.1991. god. poručuje putem rdija Daruvara, kojeg su imali instaliranog u mjestu Bijela, da branitelji grada Daruvara "dobrovoljno" predaju oružje ili će u protivnom ujahati na bijelom konju u centar grada, gdje će na ražnju peći dvije najdeblje ustaše a po svima ostalima igrati užičko kolo. Tako je ostala i poznata izjava Čakmaka iz Donjeg Daruvara koji je rekao da Hrvate treba zakopati u zemlju do ramena i tanjuračama preči preko glava a od Čeha napraviti robove koji će za njih besplatno raditi. Trećeg dana četničkih napada na grad Daruvar su pristigli policajci iz Đurđevca i Koprivnice s ratnim zapovijednikom Damirom Barbarićem. Za konstatirati je da su prve i najžešće četničke napade na grad Daruvar odbili mladi policijski djelatnici za koje su Srbi milicajci a i pojedini stariji Hrvati milicajci znali posprdo reći "Tuđmanovci", a za koje smo u očima bili ustaše koje rade na razijedinjenju bratstva i jedinstva unutar policijske stanice i grada.

Početkom 9.mj.1991.god. u dvorištu policijske postaje Daruvar, oformljen je prvi vod ZNG-a od pričuvnog sastava policije koji se nakon pada vojarne "Polom" popunjavao sa civilima iz okolnih hrvatskih i čeških sela i u konačnici prerastao u pukovniju. Tijekom rata na grad Daruvar palo je na stotine granata, izvršena mnogobrojna avionska raketiranja i bacanja bombi "krmača", te u više navrata iz aviona na prirubna mjesta grada, bačena "bijela paučina" za koju se i danas nadležna tijela nisu izjasnila o kakvom se to kemijskom otrovu radi. Oslobođenjem istočnih djelova grada Daruvara, krajem 12.mj.1991.god od srbočetničkih formacija, uiveliko se normalizirao život u gradu, od čega je najbitnje bilo puštanje vodozahvata u pogon, a koji se do tada nalazio na okupiranom području. Sve do vojnoredarstvene akcije "Bljesak" od strane četnika u više navrata bilo je ubacivanja na oslobođena područja a od kojih je najgnjusniji upad u mjesto Vukovje i odvođenje civila u Batinsku rijeku gdje je nad istima izvršeno mučenje i hladna egzekucija, prilikom čega je troje uspijelo preživiti. I taj slučaj a usprkos svjedocima i podnesenom kaznenom prijavom 1994.god. nije rješen od stran Državnog odvijetništva, kao što nisu procesuirane i kaznene prijave za oružane pobunu i agresiju, te ratnog zločina počinjenog nad policajcima, hrvatskim vojnicima i civilima sa područja bivše opć. Daruvar, koje su sačinjene i dostavljene Odvjetništvu 1992.god., a sve pod izlikom oprosta ili amnestije ili abolicije.

Daruvar

Gradska naselja 

Grad Daruvar se sastoji od 9 naselja (stanje 2006): Daruvar, Daruvarski Vinogradi, Doljani, Donji Daruvar, Gornji Daruvar, Lipovac Majur, Ljudevit Selo, Markovac i Vrbovac.

Zemljopis 

Daruvar se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, u zapadnom dijelu pokrajine Slavonije. Udaljen je 125 km od glavnog grada Zagreba i oko 130 km od Osijeka. Smješten je u brežuljkastom predjelu podno planine Papuk, u Poilovskoj zaravni, na plodnim nanosima iz pleistocena.

Stanovništvo

 

Centar Daruvara

Broj stanovnika grada s okolnim naseljima (Dar. Vinogradi, Doljani, Donji Daruvar, Gornji Daruvar, Lipovac Majur, Ljudevit Selo, Markovac i Vrbovac): 13 243.

Broj stanovnika samog grada Daruvara: 9 811

• Hrvati: 7 729 - 58,36%
• Česi: 2 504 - 18,91%
• Srbi: 1 863 – 14,07%
• Ostali: 1 147 – 8,66%

Do novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, postojala je bivša velika općina Daruvar, koja je imala sljedeći etnički sastav:

godina popisa	ukupno	Hrvati	Srbi	Jugoslaveni	ostali
1991.	30.092	10.459 (34,75%)	10.074 (33,47%)	1.653 (5,49%)	7.906 (26,27%)
1981.	31.424	8.907 (28,34%)	9.528 (30,32%)	5.766 (18,34%)	7.223 (22,98%)
1971.	34.471	12.237 (35,49%)	12.178 (35,32%)	704 (2,04%)	9.352 (27,13%)

Daruvar (naseljeno mjesto) 

• 2001. - 9.815
• 1991. - 9.748 (Hrvati - 3.587, Srbi - 3.083, Jugoslaveni - 806, ostali - 2.272)
• 1981. - 9.661 (Hrvati - 3.185, Jugoslaveni - 2.392, Srbi - 2.375, ostali - 1.709)
• 1971. - 8.464 (Hrvati - 4.081, Srbi - 2.310, Jugoslaveni - 362, ostali - 1.711)

Izvor 

• CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Uprava 

Daruvar ima status jedinice lokalne samouprave - jedan je od 127 gradova Hrvatske.

Tijela Grada Daruvara su:

• Gradsko Vijeće
• Gradonačelnik - Dalibor Rohlik (lipanj 2011.)

Daruvar

Daruvar
Država	Hrvatska
Županija	Bjelovarsko-bilogorska
Stanovništvo (2001.)
- ukupno	13.243 stan.
Gradonačelnik	Dalibor Rohlik
Dan grada	Dan Presvetog Trojstva
Zaštitnik	Presveto Trojstvo
Poštanski broj	43500
Zemljovid
Daruvar Daruvar na zemljovidu Hrvatske Koordinate: 45°35′N 17°14′E
Daruvar Daruvar na zemljovidu Bjelovarsko-bilogorske županije Koordinate: 45°35′N 17°14′E

Daruvar je grad u Hrvatskoj.