Daruvar

Kasniji razvoj 

Daruvarsko područje je izuzetno bogato srednjovjekovnim spomenicima kulture. Dobra Kuća, Stupčanica, Kristalovac, Vojk-Kerestur, Sv.Duh, Pavlovina, Petrovina, Bagenovac, Sirač i Željnak su samo neki od dvoraca hrvatskog plemstva. O bogatom crkveno-kulturnom životu pored franjevačkog samostana u Podborju svjedoče samostani kao sto su benediktinski Sv. Margarete, pavlinski Sv. Ane i augustinski Sv. Tri Kralja u mjestima Bijela, Vrijeska i Sređani kao i egzistencija 22 srednjovjekovne župe. Provale i osvajanja Turaka sredinom 16. st. prekidaju razvoj područja. Franjevački samostan Sv. kralja Ladislava u Podborju je u to doba bio pretvoren je u tursku pograničnu tvrđavu. Nnaseljavaju se Vlasi kao čuvari Turskog carstva pred Habsburškom monarhijom, (Vojna krajina i Banska Hrvatska), zapadno odavde. Prostor trgovišta Toplica s crkvom Blažene Djevice Marije pored geotermalnih vrela, za vrijeme Turaka je bio poznat kao Ilidža.

Nakon izgona Turaka u 1699. područje pada pod upravu bečke dvorske komore do 1745., kada vlastelinstva Podborje, Sirač i Pakrac kupuje grof pl. Antun Janković.

Janković mijenja hrvatsko ime naselja Podborje u Daruvar sa značenjem Ždralov grad na mađarskom jeziku ili preciznije Ždralov dvorac prema prelijepom dvorcu koji je grof započeo graditi u 1771..
Hrvatsko narodno ime Podborje ostaje u upotrebi sve do sredine 20. stoljeća kao dodatak uz imena susjednih naselja kao Batinjani Podborski, Vrbovac Podborski, Doljani Podborski, Podborski Kravjak.

Gospodarski i kulturni razvoj 

Julijev park kraj Daruvarskih toplica

S ciljem gospodarskog razvoja dinastija Jankovića naseljava svoje posjede poljoprivrednicima i obrtnicima iz ostatka Hrvatske, iz Češke, Slovačke, Njemačke i Mađarske tako je prostor, rijetko naseljen od ratova s Turcima ponovno napučeni. Doseljenicima s iskustvom u poljodjelstvu, obrtu i trgovini je obećana zemlja za kultivaciju te materija za izgradnju kuća. Izgradnjom prvih gradskih kupki u (1772.) Jankovići su zacrtali jednu od osnovnih funkcija grada Daruvara danas a to je -- termalnog lječilišta. Kasniji grof Julije Janković, (1820 - 1904.), mecena je Ilirskog preporoda te mnogih hrvatskih ustanova nastalih za i nakon vremena Bachovog apsolutizma i kasnije. Potpomogao je gradnju HAZU, (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) Narodnog muzeja, spomenika banu Jelačiću, osnivač je mnogih humanitarnih i prosvjetnih zaklada, osobito u Požeškoj županiji gdje je djelovao na promicanju školstva i narodnog zdravlja.

Odlaskom iz Daruvara 1879. grofovska porodica Janković prodaje posjede te napušta ove krajeve. Godine 1756. sagrađena pravoslavna crkva koja nosi naziv Parohijska Crkva Sv. Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora. Njihovom graditeljskom dijelu pripada župna crkva Presvetog Trojstva iz 1764., Antunova kupka, (1772.), dvorac Janković (1777.), Ivanova kupka (1812.), Škola sestara milosrdnica (1870.). Od gospodarskih objekata u vrijeme između sredine 19. st. i svršetka Prvog svjetskog rata, pošto je glavna gospodarska grana bilo šumarstvo, postojala postojala je pilana. Isto tako tu je bila suknara te i dabas postojeća pivovara od 1840. Brže od industrije razvijali su se trgovina i ugostiteljstvo pošto su bili povezani za lječilišta. Kotar Daruvar je 1912. imao je 63 trgovaca, 412 obrtnika, 68 "sitničara," 41 gostioničara i 92 krčmara. Izgradnja pruge Banova Jaruga - Daruvar - Barč otvorena uz samu nazočnost samog cara, (Franje Josipa I.) u 1897. doprinijela je gradskom razvoju tako da se uskoro izgradeni novi objekti: Restaurant Terasa, Švicarska vila, Vila Arcadia i Centralna Blatna Kupka koja sa svojom velikom kupolom postaje jedan od simbola Daruvara.